Zvuk
Po definiciji, zvuk je mehanicka
oscilacija nekog elasticnog medijuma koja se kroz njega najcesce prostire
kao talas. I koje, u vecini slucajeva covekov organ za sluh registruje.Brzina zvuka nije apsolutna,
kao na primer brzina svetlosti, već može da varira. Prosečna brzina
prostiranja zvuka je 344 metra u sekundi, pri čemu se zvuk u vodi
prostire brže, jer se vibracije brže prostiru kroz tečnu sredinu.Fonometar je instrument za merenje nivoa zvuka, odnosno preciznije instrument za merenje nivoa zvučnog pritiska. Termin sinonim koji je u upotrebi za ovaj
instrument je i merilo (pogrešno merač) nivoa zvuka. Koristi se, istina
ređe, i termin zvukomer.![p(t) = \left[ \left(\frac{1}{\tau} \right) \int\limits_{-\infty}^{t}p^2 (\xi)e^{-(t-\xi)/\tau}\mathrm{d}\xi \right]^{\frac{1}{2}}](http://upload.wikimedia.org/math/1/2/5/1252e9b1c18d78a4d233cc329f5aa404.png)
Fizički smisao ovako uvedene vremenske ponderizacije je sledeći. Ako
čovek čuje neki zvuk, pa on odjednom nestane, osećaj zvučnog nadražaja
će još izvesno vreme trajati iako zvučni pritisak fizički više ne
postoji. Koliko brzo nestaje navedeni subjektivni osećaj postojanja
zvuka i po nestanku zvučnog polja predmet je bio dosta složenih
ispitivanja koja su urađena sa velikom grupom ljudi, a kao posledica
ovog istraživanja nastale su prvo SLOW i FAST karakteristike, a posle i
IMPULSE karakteristika. Vremenska ponderizacija kao eksponencijalni prozor omogućava evidentiranje trenutno prisutnog zvuka u punoj jačini, ali pri tome se uzima u obzir i istorija zvučnog događaja. Na taj način se sva, prethodno postojeća, zvučna energija prvo oslabi po eksponencijalnom zakonu, a zatim kao kumulativ učestvuju u ukupnom zbiru.